Ladob

Što je to zapravo

Ladob je kreolsko jelo sa Sejšela koje može biti slatko ili slano; desertna verzija posebno se povezuje s voćem ili škrobnim povrćem kuhanim u kokosovom mlijeku. Klasični puding koristi kruhovo voće, kokosovo mlijeko i šećer. Druge verzije koriste banane ili slatki krumpir. Naziv stoga označava cijelu porodicu jela, pa bi jelovnik ili unos trebao navesti koje se jelo služi.

Za slatki ladob, komadi kruhovog voća, banane ili slatkog krumpira nježno se kuhaju s kokosovim mlijekom i šećerom dok ne omekšaju i dok tekućina ne postane kremasta. Može se upotrijebiti vanilija ili muškatni oraščić, ali dodaci variraju i nisu obavezni u svakoj verziji. Način kuhanja razlikuje se od pečenog pudinga: voće ili korijenasto povrće mekša izravno u kokosovoj tekućini. Slani ladob pripada zasebnoj grani i može koristiti soljenu ribu ili druge sastojke, pa ga ne treba miješati s ovim desertom.

Kako se poslužuje

Slatki ladob služi se toplo ili ohlađeno u maloj zdjelici, bilo kao domaći desert ili kao dio kreolskog obroka. Mekani komadi i bogata tekućina za kuhanje jedu se zajedno. Točno voće i tekstura ovise o sezoni i kućnim navikama.

• Služi se svježe pripremljen, na temperaturi i teksturi koje odgovaraju jelu.
• Prilozi mogu varirati; navedite ih zasebno kad nisu sastavni dio recepta.
• Veličina porcije i prezentacija ovise o okruženju, od domaćeg obroka do tanjura u restoranu.

Kako ga navesti na jelovniku

Navedite voće ili korijenasto povrće koje se koristi i naznačite kokos. Sam naziv «Ladob» nije dovoljan da se utvrdi je li porcija slatka, veganska ili bez ribe, jer postoje i slane verzije. Potvrdite stvarnu pripremu i zajedničko posuđe.

• Navedite ključne sastojke i način pripreme, a ne oslanjajte se samo na nepoznati naziv jela.
• Ne opisujte regionalnu hranu kao isključivu za jednu zemlju ako je dokumentirana šira zajednička kulinarska tradicija.
• Prije davanja izjava o prehrambenim ograničenjima pitajte kuhinju o trenutnom receptu, temeljcu, ukrasima i zajedničkoj opremi.