Uzbečka samsa

Što je to zapravo

Samsa je slano punjeno tijesto koje se jede diljem Uzbekistana, u različitim regionalnim oblicima i nadjevima. Često se peče uz vruću stijenku peći tandir, što tijestu daje zlatnosmeđu koricu.

Pšenično tijesto oblikuje se i zatvara oko sitno nasjeckane ili mljevene janjetine i luka; koriste se i bundeva, krumpir, zelje ili drugi nadjevi. U tandiru se oblikovani komadići lijepe za zid peći i peku u jakom zračenju topline. Kućne peći mogu dati drugačiju koricu, a regionalne verzije razlikuju se po veličini i načinu savijanja. Džizak, Buhara i drugi gradovi povezuju se s prepoznatljivim oblicima i stilovima. Riječ označava cijelu skupinu tijesta, a ne jedan točno određeni nadjev. Uzbečku samsu treba shvatiti i unutar šire srednjoazijske tradicije peciva, bez pretpostavke da su sve lokalne verzije identične.

Kako se poslužuje

Samsu poslužite toplu, često kao grickalicu ili laki obrok uz čaj. Nadjev je vruć i sočan, pa se tijesto obično nakratko ostavi da se ohladi prije jela. Na tržnici ili u pekari može se kupiti pojedinačno zamotana porcija, dok se za obiteljskim stolom može ponuditi nekoliko uz salate ili juhu. Umaci za umakanje nisu obvezni i, ako se poslužuju, treba ih navesti.

Kako ga navesti na jelovniku

Navedite je li tijesto pečeno u tandiru ili u običnoj peći te nazovite nadjev. Pšenica je sastavni dio korice; janjetina se odnosi samo na mesne verzije. Za nadjeve od bundeve, krumpira ili zelja upotrijebite zasebne sastojke i alergenski profil, a ne ponovno ovaj unos. Nemojte prevoditi samsu kao «samosa»: nazivi su po obliku srodni, ali uobičajeno tijesto, oblikovanje i način pečenja uzbečkog peciva se razlikuju.